Vitamin C i multipla skleroza: šta nauka zaista pokazuje

Da li vitamin C pomaže kod multiple skleroze? Prolazim kroz veliku UK Biobank studiju, genetsku analizu koja je nije potvrdila, priču o infekcijama mokraćnih puteva, bezbedne doze i hranu koja ga ima najviše.

Pitanje mi je stiglo poruku u pola noći: „Pročitala sam da vitamin C jača imunitet — da li mi to onda kod MS-a šteti ili pomaže?" Razumem odakle dolazi zabuna. Kod bolesti u kojoj imuni sistem napada sopstveni mijelin, reč „jača imunitet" zvuči kao upozorenje, a reklame na svakom ćošku obećavaju suprotno.

Zato sam pročitao šta zaista postoji u literaturi. Kratka verzija: vitamin C nije lek za multiplu sklerozu, ali nije ni nešto čega treba da se plašite. Ima jednu zanimljivu studiju, jedno razočaranje, jednu praktičnu korist koju većina ljudi ne zna i jednu urbanu legendu koju treba sahraniti.

Šta vitamin C uopšte radi u telu

Vitamin C (askorbinska kiselina) je vitamin rastvorljiv u vodi koji naše telo ne ume samo da napravi — mora da stigne iz hrane. Učestvuje u stvaranju kolagena, u zarastanju rana, u apsorpciji gvožđa iz biljne hrane i radi kao antioksidans, to jest hvata slobodne radikale koji oštećuju ćelije [1](#ref-1).

Taj antioksidativni deo je razlog zašto se uopšte spominje u vezi sa MS-om. U oštećenju mijelina učestvuje i oksidativni stres, pa je logično pomisliti: ako antioksidans smanjuje oksidativni stres, možda usporava i bolest. Logično — ali logika nije dokaz. Antioksidansi su u MS-u ispitivani decenijama i sistematski pregledi zaključuju da nema dovoljno kvalitetnih kliničkih podataka da bi se bilo koji od njih preporučio kao terapija [2](#ref-2).

Jedna velika studija koja je podigla prašinu

Najzanimljiviji podatak dolazi iz britanske UK Biobank kohorte: skoro 487.000 odraslih praćeno je oko 13 i po godina. Ljudi koji su redovno uzimali dodatak vitamina C imali su znatno manju stopu novootkrivene multiple skleroze — odnos rizika 0,51, što u praksi znači otprilike upola manji broj novih slučajeva u toj grupi [3](#ref-3).

Zvuči snažno. Ali ovo je opservaciona studija, a ne eksperiment. Ljudi koji svakodnevno uzimaju vitamin C u proseku i manje puše, više se kreću, imaju veći prihod i češće idu lekaru. Bilo koja od tih stvari može da objasni razliku. Opservacione studije pokazuju da nešto ide zajedno, ne da jedno izaziva drugo.

Zato je vredna druga vrsta istraživanja — Mendelijanska randomizacija, koja koristi genetske varijante povezane sa nivoom vitamina C u krvi kao „prirodni eksperiment". Kada je taj metod primenjen na MS, nije našao uzročnu vezu između viših nivoa vitamina C u plazmi i rizika od bolesti [4](#ref-4).

> Dve studije, dva odgovora. Najpoštenije tumačenje: vitamin C je verovatno marker zdravijeg načina života, a ne njegov uzrok.

Ako tražite nutrijent kod koga su dokazi o vezi sa MS-om zaista ozbiljni, to je vitamin D, a ne vitamin C. O tome sam pisao detaljno u tekstu o [vitaminu D i multiploj sklerozi](/blog/vitamin-d-ms-nauka).

Infekcije mokraćnih puteva: gde je legenda pukla

Ovo je deo koji se ljudima sa MS-om najviše tiče. Problemi sa bešikom su česti, infekcije mokraćnih puteva se ponavljaju, i decenijama se prenosi savet: pijte brusnicu uz vitamin C da zakiselite mokraću i sprečite infekciju.

Poreklo saveta je staro istraživanje iz osamdesetih koje je kod osoba sa MS-om pokazalo da sok od brusnice sa askorbinskom kiselinom zaista snižava pH mokraće više nego sok od pomorandže sa istom količinom vitamina C [5](#ref-5). Hemijski — tačno. Klinički — nedovoljno.

Kasnije je urađeno ono što je stvarno važno: dvostruko slepo, placebo kontrolisano ispitivanje na 171 osobi sa MS-om tokom godinu dana. Ekstrakt brusnice nije produžio vreme do prve simptomatske infekcije u odnosu na placebo [6](#ref-6). Drugim rečima, zakiseljavanje mokraće nije se prevelo u manje infekcija.

Ako vam se infekcije ponavljaju, korisnije je proveriti da li se bešika prazni do kraja (rezidualni urin), razgovarati o tehnici kateterizacije i o pravom lečenju, nego se oslanjati na vitamin C. O tome ima više u tekstu o [sfinkterima, bešici i crevima kod MS-a](/blog/sfinkteri-multipla-skleroza-besika-creva).

Jedna stvarna, dokazana korist

Vitamin C znatno povećava apsorpciju gvožđa iz biljne hrane [1](#ref-1). To nije egzotičan detalj: umor je najčešći simptom MS-a, a nedostatak gvožđa je jedan od malobrojnih uzroka umora koji se lako otkriva i leči. Ako jedete malo mesa, čaša limunade uz sočivo ili spanać nije placebo — to je fiziologija.

Zato pre nego što umor pripišete samo MS-u, tražite osnovnu krvnu sliku, feritin, vitamin B12, vitamin D i funkciju štitaste žlezde. Ako otkrijete anemiju, njeno lečenje popravlja umor brže od bilo kog dodatka.

Koliko je dovoljno i kada je previše

Dnevne preporuke su skromne: oko 90 mg za muškarce i 75 mg za žene, uz dodatnih 35 mg za pušače, jer pušenje troši vitamin C brže [1](#ref-1). Gornja bezbedna granica za odrasle je 2000 mg dnevno.

Iznad te granice najčešće se javljaju proliv, grčevi i mučnina, a kod osoba sklonih kamenu u bubregu velike doze mogu povećati izlučivanje oksalata. Ako ste imali bubrežni kamen, hemohromatozu ili uzimate terapiju za gvožđe, o dozi razgovarajte sa lekarom. Velike doze mogu i da poremete očitavanje nekih glukometara.

Nema dokaza da vitamin C u uobičajenim dozama ometa terapije koje menjaju tok MS-a. Isto tako, nema dokaza da ih pojačava. Ako uzimate DMT, recite neurologu koje dodatke pijete — to je rutinski deo razgovora, ne priznanje krivice.

Hrana pre tableta

Jedna crvena paprika ima više vitamina C od pomorandže. Sledi kivi, crna ribizla, jagode, brokoli, kelj, karfiol i peršun. U našoj kuhinji to je zapravo lako: sveža paprika, paradajz, kupus, limun — sve je tu i preko leta i zimi.

Razlika između hrane i tablete nije mistična. Uz vitamin C iz povrća i voća dolaze i vlakna, kalijum, folati i polifenoli, a upravo taj obrazac ishrane — mediteranski, bogat biljkama — ima najbolje dokaze kod MS-a. Više o tome u tekstu o [ishrani kod multiple skleroze](/blog/ishrana-ms-simptomi).

Dodatak ima smisla ako ne jedete voće i povrće, ako pušite, ako ste posle operacije ili u periodu lošeg apetita. U svim ostalim slučajevima tanjir radi bolje od bočice.

Šta bih ja uradio

Ne bih uzimao vitamin C kao terapiju za MS, jer to nije. Trudio bih se da ga svakodnevno imam u hrani, koristio bih ga namerno uz obroke sa biljnim gvožđem, i ne bih trošio novac na megadoze koje uglavnom završe u mokraći.

A ako neko pokušava da vam proda vitamin C kao „prirodni lek za multiplu sklerozu", to vam govori više o prodavcu nego o vitaminu.

Ovaj tekst je informativan i ne zamenjuje savet lekara. O dodacima ishrani i dozama odlučite sa svojim neurologom ili lekarom opšte prakse, posebno ako imate bolest bubrega ili uzimate terapiju gvožđem.